Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) vrsta je neurološkog poremećaja koji spada u grupu neurorazvojnih poremećaja. ADHD utječe mozak i živčani sustav, kao i svi neurološki poremećaji, ali se pretpostavlja da je prisutan od rođenja. Ako se ne liječi, može ometati učenje. ADHD može dovesti do širokog raspona simptoma povezanih sa smetnjama pažnje, hiperaktivnošću i impulzivnošću.
U odrasloj dobi, neliječeni ADHD može uzrokovati poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju. Kao i neurološki poremećaji, neurorazvojni poremećaji utječu na strukturu ili funkciju mozga ili živčanog sustava. To znači da postoje biološke nepravilnosti koje se mogu dokazati naprednim slikovnim metodama ili liječiti lijekovima.
Ovo je značajno jer su dugo vremena ljudi mislili da su simptomi stanja kao što je ADHD bihevioralni odnosno da se mogu popraviti disciplinom ili boljim roditeljstvom. ADHD je jedan od najčešćih zdravstvenih poremećaja u dječjoj dobi. Istraživanja su pokazala da fizičke promjene u mozgu mogu dovesti do mnogih različitih simptoma ADHD-a, uključujući smanjenu pozornost i povećanu hiperaktivnost.
ADHD se obično dijagnosticira u djetinjstvu, ali može pogoditi ljude svih dobi. Neki ljudi s ADHD-om imaju manje simptoma kako stare, ali neki odrasli i dalje imaju smetnje koje ih ometaju u svakodnevnom funkcioniranju. Mnoge odrasle osobe s ADHD-om nisu svjesne da ga imaju — samo znaju da svakodnevni zadaci mogu biti izazov. Odraslim osobama s ADHD-om može biti teško usredotočiti se i odrediti prioritete, što dovodi do propuštanja rokova i zaboravljenih sastanaka ili društvenih planova.
Nemogućnost kontrole impulsa može varirati od nestrpljivog čekanja u redu ili vožnje u prometu do promjena raspoloženja i izljeva bijesa. Neliječeni ADHD može se pojaviti kao biološki i okolišni čimbenici koji ometaju mnoge aspekte svakodnevnog života osobe uključujući i njihove odnose. ADHD pogađa oko 8,4% djece i 2,5% odraslih, ali procjenjuje se da bi brojke mogle biti i znatno veće obzirom da mnoga djeca i odrasli s ovim stanjem također ostaju nedijagnosticirani. Važno je prepoznati simptome ADHD-a kod odraslih kako bi se moglo započeti odgovarajuće liječenje.
